uvod Bm G Bm Bm G Bm Bm

^BmKako se pise ljubav, da li ^Gkao jedna rijec, ^Bmili su to uvijek, barem ^Gdvije najmanje,

^Bmljudi se oduvijek sasta^Bmju, ^Gvole i jos uvijek rasta^Eju, Oprostit cu joj ^Bmsve, nisam ja su^Gpermen, pa da mogu to, na ledjima da ^Bmponesem, ^Bmugostit cu joj sne, bolje im je ^Gkod mene, neka spavaju, ^Bmsve dok se ne ^Bmpromijene, ^C like to the dearest friend

Ljubav se ne pise tako, oko za oko, zub za zub, o ne, ja ne mogu vise, ja sam stigao na rub, svaka mi rijec strazu dobija, svaki mi most na drini cuprija,

sta je to^Dm sveto nocas i vjecno, zivote^Bm sivi, G#m A#, A#7, C sveto je ono pred cime drhtis, a cemu se divis, Oprostit cu joj sve, ni^Cmsam ja supermen^A, pa da mogu to, na ledjima da ponesem^Cm, ugostit cu joj sne, bo^Cmlje im je kod mene^A, F#m Bm(C) neka spavaju, sve dok se ne promijene. 2x like to the dearest friend

Zeljko Joksimovic - Supermen