Najbolji Hrvatski Tamburaši - Andrija Čordaš

Andrija Č^C#mordaš, sir^Doče iz drugog r^Aata, ^Bmomalen čovjek, v^C#edrih oči^F#mju, ^C# čopori sv^F#minja, vatrica t^C#inja, Savske b^Dare i dub^Aina, ^Bm velikog neba slavons^F#mkog, im'o dva p^Bmsa, dva dr^Euga, to nije b^Ailo gazda i sl^Duga, to je ^Bmbilo prija^C#7teljstvo iskre^F#mno. ^C#

Pričaju l^F#mjudi mlad je ^C#mbio, lijepu je Sl^Davu zavol^Aio, a nju je ^Bmbolest, rano uze^F#mla, ^C#7 k'o vuk sam^F#motnjak tugu je k^C#mrio, nije po b^Dirtija plak'o i p^Aio, samo ^Bmon zna kako^C#7 našao je ^F#mmir, kad bi ga ^Bmpitali što živi t^Eako, zašto ^Ane stekne im^Danja, a on bi r^Bmek'o, pa nek se ^C#bogati 'ko o tom ^F#msanja.

^E Jer nije sr^Aetan k'o puno ^Eima, sretan je ^Donaj tko malo tr^Aeba, n^Ee da se sreća zl^Datom kupit^Ai, sva blaga sv^Aijeta ništa ne vr^C#ijede, jadan je ^Donaj kog' vrag z^Aavede, pa cijeli ^Bmživot samo d^C#ukate na hrpu spr^Dema, đaba mu sve^C#7ga, kad u duši mira n^F#mema.

Sanjivom p^F#mlavom seoskom z^C#morom, svirala f^Drula širokim š^Aorom, njegova^Bm pjesma je sokak budi^F#mla, ^C# i sve su ^F#mgazde baš njega ht^C#jele, kod njeg' su sv^Dinje bolje j^Aele, tko zna z^Bmašto, možda i njima dobrote f^F#mali, a znao je r^Bmeći, marva je m^Earva, u trnju j^Aede, u blatu sp^Dava, ali se ^Bmnikada ne u^C#prlja k'o ^F#mčovjek.

Bio je^F#m Andra na svoju r^C#uku, po selu p^Dričali mimo svij^Aeta, ljudi k'o l^Bmjudi, ljudima uvijek nešto sm^F#meta, ^C# a samo je ^F#mživio kako je h^C#tio, i s ono m^Dalo sretan b^Aio, na račun ^Bmtuge, na račun sreće šale z^F#mbij'o, život je ^Bmcesta pa biraj gd^Eje ćeš, al' zalud gr^Aabiš i zalud stj^Dečeš, kad tamo ^Bmgore ništa od ^C#toga ponijet' ^F#mnećeš.

^E Jer nije sr^Aetan k'o puno ^Eima, sretan je ^Donaj tko malo tr^Aeba, n^Ee da se sreća zl^Datom kupit^Ai, sva blaga sv^Aijeta ništa ne vr^C#ijede, jadan je ^Donaj kog' vrag z^Aavede, pa cijeli ^Bmživot samo d^C#ukate na hrpu spr^Dema, đaba mu sve^C#7ga, kad u duši mira n^F#mema.

Bježale ^Gmgodine, uvijek je t^Dako, pa i ^D#on stario po^A#lako, i sve se r^Cmjeđe čula fr^Dula u jutro r^Gmano, ^D i prođe d^Gmobro, prođe i l^Doše, stari so^D#kaci nestad^A#oše, i d^Cmođe, neko vrijeme njemu s^Gmtrano, nestalo ^Cmmarve, nestalo g^Fazda, nestalo š^A#uma i sal^D#aša, nestalo s n^Cmjima i p^Dosljednjeg Č^Gmordaša.

Umro je ^GmAndra onako t^Diho, kako i ^D#umru takvi l^A#judi bez puno ^Cmsuza i t^Dužnih stiho^Gmva, ^D svećenik ^Gmreče tek dvije, tri r^Diječi, pokoj mu d^D#uši, a bio je ^A#veći, nego bi ^Cmčovjek rekao na ^Gmizgled, samo je ^CmSava na tren st^Fala, samo je ^A#vrbak spustio g^D#rane, ljudi se ^Cmkunu da su p^Dsi plakal^Gmi.

^F Jer nije sr^A#etan k'o puno i^Fma, sretan je ^D#onaj tko malo tre^A#ba, n^Fe da se sreća z^D#latom kupi^A#ti, sva blaga sv^A#ijeta ništa ne vri^Djede, jadan je ^D#onaj kog' vrag z^A#avede, pa cijeli ^Cmživot samo d^Dukate na hrpu sp^D#rema, đaba mu sve^Dga, kad u duši mira n^Gmema.

sv^Fa blaga svi^A#jeta ništa ne vrij^Dede, jadan je ^D#onaj kog' vrag z^A#avede, pa cijeli ^Cmživot samo d^Dukate na hrpu sp^D#rema, đaba mu sve^Dga, kad u duši mira n^Gmema.